Klović se vraća doma

Smatrate li sebe kulturnom osobom? Pohađate li i one manje poznate kulturne događaje ili ste jedni od onih koji će otići na neki razvikani događaj samo zato što je eto, must see? Poslije toga ste spremni danima pričati o tome, kao da je to najbolja stvar koju ste ikada doživjeli?

Ma ne brinite, nisam ovdje vas kritiziram ili pak prosvijetlim zašto je važno biti kulturno obrazovan. 

Kao prava Dalmatinka nisam baš navikla ići po izložbama, priredbama i sličnim manifestacijama koje bi me kulturno uzdigle.  Išla sam po koncertima, ali to se baš i ne može nazvati uzdizanjem, kamoli kulturnim. 

Jučer sam, sasvim slučajno, otišla na izložbu Julija Klovića. Već sam bila u Klovićevim dvorima, ali na nekoj sasvim drugačijoj izložbi. 

Naziv ove izložbe je "Julije Klović- najveći miniaturist renesanse", i traje sve do 20.1.2013. Cijena? Prava sitnica - 40kn! Pa i nije baš sitnica za studentski džep, ali nećemo o tome sad. 

Izložba je  postavljena u nekoliko prostorija sa svim važnijim Klovićevim djelima i sve je bilo nekako miniaturno. Svjetla su bila prigušena, a slike osvjetljene malenim svjetlima - kao što možete vidjeti na fotografijama. Ne bi mi smetalo da su velika svjetla bila upaljena, no očito je njima to bilo važno. Za potpuni doživljaj pobrinula se jedna mlada dama koja nas je vodila u obilazak i detaljno opisala sve što se nalazilo u prostorijama. Za nju mogu samo reći - Ona zna znanje! 

Tijekom obilaska palo mi je na pamet da bih mogla napraviti nekoliko fotografija i napraviti post o ovome pa sam to i učinila. Zadnji puta, kad sam bila, slikanje nije bilo dozvoljeno, ali sam ipak odlučila pokušati. Nakon što sam napravila nekoliko fotki prišao mi je jedan od zaposlenika i i zamolio me da spremim fotoaparat. Očito mu to nije bilo dovoljno pa je upozorio voditeljicu na mene. Malo reći da sam se osjećala kao kriminalac. Ove četiri fotografije su jedine uspjele! :)

Nakon što sam bila prisiljena odustati od fotkanja, posvetila sam se razgledavanju... i razmišljanju. Nedavno mi je prijateljica pričala kako ju je oduševila nekakva apstraktna izložba. Sjećam se da me se radovi ni najmanje nisu dojmili jer jednostavno ne cijenim takvu vrstu umjetnosti. Teško da žutu točku na bijelom papiru ili dvije kose linije mogu smatrati nekakvom umjetnošću, a da ne pričam o nekakvim mrljama koje i malo dijete može napraviti. 

Klović je nešto sasvim drugačije. Njegove miniature su stvarno nešto posebno. Izdaleka ne izgledaju tako, dok se ne približite..a kad se približite.. Njegova djela su tako detaljno napravljena da vam uopće ne bude jasno kako mu je to išlo za rukom. Onda kad se sjetite da je stvarao za vrijeme renesanse, oduševljenje bude još veće. Giorgio Vasari, koji je i sam bio umjenik, pisao je životopise tadašnjih umjetnika, među ostalima i Klovićev. U svojem djelu napisao kako je Michelangelo bio Klovićev najdraži umjetnik, te je svoja djela radio po uzoru na njegova. Klovića su kasnije prozvali Michelangelom miniatura. Najpoznatije njegovo djelo je Časoslov Farnsese, koje je u biti molitvena knjiga. Replika te knjige je predstavljena na izložbi, no, nažalost, nisam ju uspjela uslikati. 

Izložba je definitivno bila vrijedna gledanja. Trebala sam, zapravo, pretpostaviti da će mi se svidjeti, ipak mi je renesansa najdraže doba.

Lijepo je kad se nečiji rad tako cijeni, samo, šteta što se to najčešće dogodi kad autor već premine. Tko zna, možda će i moja djela netko ovako gledati..obložena staklom, bez mogućnosti fotografiranja. Tko zna..