Prvo konvergentno iskustvo

Ako sam išta naučila na ovom faksu, onda je to da se moraš javljati i javljati za praćenje raznih događaja, skupova, radionica, konferencija itd.. Nisam od onih koji vole da ih profesori upamte, ali sam svakako od onih kojima uvijek, na kraju, fali bod, ili dva, do veće ocjene. Ove godine sam odlučila - prijavljujem se na sve! 

Prva takva prilika pružila mi se na kolegiju Konvergencija medija. Profesorica je spomenula nekakvu konferenciju na kojoj će gostovati američki predavači, a ja sam odlučila da bih ju mogla popratiti fotografijom, koja mi je inače hobi. Tada nisam ni znala što me čeka. Svi smo mislili kako će taj događaj trajati  jedan dan, odradit ćemo posao, skupit bodove i to je to... moram li reći da smo se prevarili? Saznali smo da konferencija traje tri dana, te da će biti potrebno puno više od kratkog izvještaja i par fotkica s mjesta događaja. Ma nije nas profesorica prevarila, prevarili smo se sami. 

"Tradicionalne vrijednosti u novomedijskom okruženju" bio je naziv ove regionalne, medijske konferencije koju je organiziralo američko veleposlanstvo u RH, u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom i Fakultetom političkih znanosti. Trajala je od 15.11. - 17.11., a gostovali su Joe Bergantino, stručnjak za istraživačko novinarstvo, Dan Gillmor, stručnjak za građansko novinarstvo i Joshua Benton s Harvarda. Otvaranje konferencije proteklo je glatko. Gosti su došli na FPZG, obratio im se dekan Nenad Zakošek, američki ambasador Kenneth Merten te Zdenko Duka, predsjednik HND-a. Dio publike je slušao govore, dio je stalno gledao na sat, a nas 18 je prenosilo otvaranje na svim mogućim medijima. 

Iza scene

Drugi dan je uslijedilo ono teže. Konferencija se održavala u HND-u, pa su nam tako oni osigurali laptope, bilježnice, kemijske, struju, hranu, piće.. ali ono najvažnije nije radilo - internet! Konferencija je počela, predavači su bili spremni sa svojim prezentacijama, a moja ekipa je lagano ludila. Čudom sam se spojila na neku, sasvim lijevu, mrežu i moja veza je radila. Video ekipa je imala drugi problem. Jedna, od dvije kamere nije radila, što je značilo da dvoje ljudi ostaje bez posla. Radijska ekipa nije mogla spojiti live stream, a twitteraši i fesjbukovci su već bili na rubu živaca. Nekoliko kolega je privremeno "posudilo" svoj wirelles s Iphone-a pa je ekipa, kako-tako, počela s radom. Panika je lagano popuštala, a Internet je uskoro popravljen, pa je i svim našim problemima došao kraj. Živjeli tehničari!

Radijska ekipa

 Moj zadatak je bio fotografirati govornike, goste, novinare iz susjednih zemalja, te nas same. Taj zadatak su imale još dvije kolegice, Tara i Oriana. Trebale smo slikom obojiti postove kolegica koje su člancima izvještavale što se događalo u dvorani.

Prof. Joshua Benton s prof. Dan Gillmorom

Prof. Daria Marjanović s prof. Joe Bergantinom

Promatrala sam "svoje"  ljude tijekom Konferencije i moram priznati da su mi djelovali sasvim profesionalno, a tek treći dan.. Treći dan smo već znali svoje uloge i , usuđujem se reći, odradili smo ih maestralno. Postovi su ažurirani na vrijeme, radio i video stream je prenosio Konferenciju, a napravili su i kratke intervjue s gostima, kao i s nama koji smo sudjelovali u prenošenju.  Twitter je taj dan imao rekordan broj tweetova, s profila "Televizija Student", a Facebook je prenosio ono najosnovnije, dok su se fotografije brzinom munje stavljale na zajednički drive. Na kraju dana gosti su nam čestitali na dobro obavljenom poslu, profesorica nas ishvalila, a mi smo se osjećali jednim korakom bliže budućoj karijeri.

Posebne  pohvale idu ekipi cateringa koji su se brinuli o tome da ne ostanemo gladni i žedni. :)

Od silne brige o fotografijama nisam uspjela poslušati sve što su naši gosti govorili, što mi je jako žao. Jedna od onih izjava koje su mi ušle u uho bila je i ova Bentonova, nad kojom su se neki od nas zamislili. Poslušajte što on kaže o pokretanju vlastitog novinarskog portala!