Translate

subota, 15. prosinca 2012.

Ulične svjetiljke

Ulične svjetiljke prvi su hrvatski časopis za beskućnike. Trenutno se prodaju na ulicama Zagreba, Splita, Rijeke, Pule, Osijeka, Šibenika i Zadra. Časopis se izdaje u Rijeci, a dobrovoljci ga prevoze do ostalih gradova kako bi se mogao distribuirati. U Zagrebu se, od  14-15h (pon-petak), distribucija odvija u franjevačkom samostanu na Kaptolu. Distribuciju časopisa vode i organiziraju volonteri, a prodaju ga isključivo beskućnici. Časopis izlazi svaka tri mjeseca.


Sadržaj i prodaja 

Sadržaj časopisa pišu čitatelji i sami beskućnici. Pišu svoje životne priče, dojmove o časopisu, o odnosima s ostalim prodavačima, pjesme, prozu itd. Zbog nedostatka sadržaja časopis ne izlazi svaki mjesec. Prodavati mogu isključivo beskućnici, koji se onda nazivaju prodavačima. U zagrebačkim svjetiljkama trenutno postoji 15-ak beskućnika, a dozvoljeno im je prodavati godinu dana. 

"Uglavnom nam dolaze ti korisnici prihvatilišta jer oni nemaju drugog izbora. Ne mogu primati socijalnu pomoć, nemaju prebivalište, nemaju ništa... U praksi smiju prodavati godinu dana, no budući da je u našoj državi kriza onda se to smije malo produžiti, naravno ako vidimo da se oni trude i da žele naći posao..." - koordinatorica volontera, Margareta

Margareta, koordinatorica volontera
Pola zarade od prodaje, točnije 4kn, ide beskućniku, a druga polovica zarade namijenjena je tiskanju sljedećeg broja. 

Volonteri

U Uličnim svjetiljkama volontiraju najčešće studenti. Prema riječima koordinatorice cilj im je senzibilizirati mlade ljude, studente za beskućnike. Svakim radnim danom od 14-15h u franjevačkom samostanu na  adresi Kaptol 9 najmanje jedan volonter pomaže u distribuiranju časopisa beskućnicima. Organiziraju se i razne akcije u kojima volonteri prodaju časopis s beskućnicima. Iako volontera ima dovoljno , uvijek ima mjesta za još. U vrijeme kolokvija, ispita ili nekih drugih obaveza, nisu svi u mogućnosti odvojiti vremena za distribuciju časopisa, pa tako ekipa uvijek traži još studeneta koji bi im se htjeli pridružiti i pomoći. 

Torba koju prodavači moraju nositi
Problemi s lažnim prodavačima
Ulične svjetiljke su humanitarni projekt koji pomaže socijalno ugroženim osobama. Resocijalizacijom tj, prodajom časopisa beskućnike se spriječava da prose te ih se potiče da pronađu posao i opet "stanu na noge." u Zagrebu postoje već 5 godina i pomogle su mnogim beskućnicima. Iako časopis mogu prodavati samo registrirane osobe s iskaznicom nerijetko se dogodi da ga prodaju i oni koji, prema kriterijima, nemaju na to pravo. Upravo zbog takvih slučajeva prodavači sada nose kape, jakne, torbe i iskaznice s imenom i slikom. 

"Imali smo probleme s lažnim prodavačima, beskućnici su ljudi različitih profila, a nekima je cilj preživjeti na bilo koji način." - Margareta 

Pomozite i Vi
Pomoći možete i Vi. Javite se Margareti na facebook ukoliko želite volontirati, napišite nekakav članak, pjesmu, priču ili uslikajte nešto na temu beskućništva i pošaljite na mail: ulicne.svjetiljke@gmail.com ili preko obrasca udruge Ulični suputnik. 
Pogledajte i prilog o Uličnim svjetiljkama, koji se prikazao u emisiji Akademska četvrt na Telviziji Student. :)






Broj komentara: 11:

  1. Anonimno20:45

    samo 4 kune ide njima? :( i još moraju otkupiti časopise da bi ih prodavali? mislim svaka čast za inicijativu i svaka čast volonterima, ali stajati na hladnoći na ulici za 4 kune mislim da je premalo. shvaćam da bi manji broj ljudi kupovao da je skuplje, ali možda bi se mogao pronaći način, da netko jeftinije ili besplatno tiska časopis. i ovo mi je malo glupo što im se ograničava broj primjeraka, sumnjam da bi netko prestao biti socijalno ugrožena osoba ako proda više časopisa. uglavnom, koristan post i sada kada znam koliko malo zarade ti ljudi, kupovat ću "svjetiljke". moram priznati, sramota me, do sada nisam. :(

    OdgovoriIzbriši
  2. Većina ljudi im daje 10kn i ne traže povrat ostatka. Jednom beskućniku je jedna žena platila operaciju očiju, imao je mrene na oba oka. Neki dobiju i 50kn za jedan časopis. Ima svakakvih slučajeva. oni računaju da ih tako skidaju s ulice tj da ne prose.. jedan beskućnik mi je rekao da mu je to dobro jer ima za osnovne potrebe i da bi bilo dobro i ostalim da se priključe. Ne znam koliko se baš plaća tiskanje niti išta više o tome..

    OdgovoriIzbriši
  3. Ajme, nisam imala pojma da dobiju samo 4 kn za to! I mene je također sram što do sada nisam nikad kupila "Svjetiljke", ali do sada sam ih i vidjela samo jednom i to tamo kod Zrinjevca. Tada još nisam ni znala kakav je to časopis...Zahvaljujući ovom postu, sada znam. :/

    OdgovoriIzbriši
  4. časopis se finacira sam od sebe i nažalost nije lako ni jednostavno naći tiskaru koja će to tiskati po jeftinijoj cijeni.nitko od njih nije prisiljen prodavati, 25 komada časopisa po dana u mjesecu koji oni mogu nabaviti i prodati iznosi i više od socijalne pomoći. dečki si time plate iznajmljenu sobu, imaju za osnovne higijenske potrebe, bon, cigarete i slično.
    da im se ne ograniči prodaja časopisa, netko bi se naviknuo na život od prodaje časopisa, a to nije cilj samog projekta.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "dečki si iznajme sobu" - A što je sa curama? :D one se dečkima uvale? Paraziti :D

      Izbriši
  5. Anonimno10:37

    Znala sam i prije za Ulične svjetiljke, ali posramljeno kažem da ih nisam kupovala. Iako njima ide samo 4kn, mislim da je važno upravo to da ih se barem malo odmakne od prošnje na cesti, a i Margareta je rekla- time si sami financiraju barem dio higijenskih potrepština. Vjerujem da je i njima zadovoljstvo zaraditi nešto na takav način, a ne isključivo proseći na ulici.
    Odličan, poučan post! :)

    OdgovoriIzbriši
  6. To je odskočna daska a ne posao. Njima je super jer ne plaćajuj porez, i zarade relativno dobre pare za nikakav posao. Sažaljevate ih što stoje na hladnoći za 4 kn(što uopće nije 4 kn vec dobiju oni i vise novca za pojedini časopis) ali neki ljudi rade na baušteli po hladnoći za ne veći iznos. Stvari nisu tako jednostavne da bi sad komentirali kako treba ovo treba ono. Ti su ljudi nerjetko sami krivci za svoju situaciju a tu ih je doveo njihov karakter, osobnost. Kada bi oni razmisljali kao vi ne bi se ni našli u takvoj situaciji. Raditi sa takvim "rizičnim" skupinama nije lako niti nije lako naći recept kako im pomoći. Neki su zahvalni a neki iskorištavaju na štetu drugih i iz tog razloga neka pravila moraju postojati. Ima jedna židovska: "Bolje zaradititi dva dana po dolar nego jedan dan 2 dolara" što će reći ako im sve damo prvi dan , drugi dan nece imati nista. Treba ih naučiti gospodariti novcem. Da to znaju ne bi bili u situaciji u kojoj jesu. Ograničavanjem budžeta i cijenom časopisa se to na neki način postiže.

    Tu se javlja jedan drugi problem kada se govori o beskućnicima a to je da prodavaci vrlo brzo prestanu biti "beskućnici" ali i dalje rade po par godina jer nemaju drugog posla a paralelno s njima javlja se novi sloj beskucnika koji tumaraju po gradovima. Prodavači postaju "elitni" sloj beskućnika i tu se javljaju neki drugi problemi prvenstveno između "beskućnika".

    Kada bi zarada od prodaje časopisa bila veća onda bi hrpa nezaposlenih došla i tražila da prodaju časopis jer na to imaju pravo. Ali kada vide da je ta zarada mala i da je relativno "naporan" posao od toga odustaju te posao prihvacaju samo oni kojima je to prijeko potrebno.

    Na kraju to je i cilj časopisa.

    OdgovoriIzbriši
  7. Anonimno13:22

    Još od prve godine pratim rad časopisa pa sam tako i pisala o njima, a nedavno mi je taj tekst i ukraden. Evo i teksta, kad se već promoviram:
    http://drugacije.hr/hrvatska/60-mediji/195-uline-svjetiljke

    Mislim da su ove 4 kn ok jer se nekako mora platiti proizvodnja časopisa, a u većini slučajeva beskućnici dobiju i više od 8kn, pa tako ni ja nisam nikad dala manje od 10. Ulične su odlična odskočna daska, ali ne i posao i beskućnici moraju toga biti svjesni. Ulične im pomažu da stanu na noge ali dalje moraju sami učiti ponovo hodati. Baš zato je ovaj projekt pohvalan, odlično je osmišljen i nije samo kratkoročna pomoć beskućnicima već i lekcija za život.

    Želim još samo nadodati da se časopis prodaje i u Vinkovcima, što je dosta zanimljivo jer je među manjim gradovima a bio je među prvima! :)

    Ulične imaju i svoj facebook profil, pa koga zanima nek škicne:
    http://www.facebook.com/ulicne.svjetiljke.9?ref=ts&fref=ts




    OdgovoriIzbriši
  8. Mogu reći da me malo sram jer sam imao predrasude prema ljudima koji su ovaj časopis prodavali po uglovima. Naime, kako nisam baš upoznat s ovim projektom, mislio sam da se radi o nekakvoj prevari, odnosno želji da se ljudima pokupi novce prodavanjem starih časopisa s tavana ili nešto slično. Međutim, moram se složiti s prethodnim komentarima koje je napisao Goran. Ovo je odlična odskočna daska za beskućnike i ne vidim problem što dobivaju "samo" 4kn od svakog časopisa jer evo sad kad znam o čemu se radi, siguran sam da ne bih ni ja tražio kusur od prodavača, pa tako vjerujem da i oni zarade više nego što je to predviđeno pravilima. U svakom slučaju, držim da je ideja odlična, nažalost zbog obaveza se ne namjeravam priključiti volontiranju u ovom projektu, ali idući puta kada sretnem prodavača na uglu (inače, redovito ih možete naći na najprometnijim dijelovima grada, najčešće u blizini trga i sporednih ulica koje vode na Trg bana Jelačića)svakako ću kupiti jedan primjerak.

    OdgovoriIzbriši
  9. Ja sam se uključila u volontiranje i mislila sam se posvetit svemu tome, ali kako sam uletjela u Televiziju Student malo sam se pogubila. Bila sam samo dvaput na distribuciji časopisa..al nadam se da ću dolazit češće, jednom kad sredim sama sebi raspored. Oni se sami dogovoraju koje će lokacije uzeti.. postoji niz pravila koje oni moraju poštovati, a jedno od njih je da ne smiju piti. U razgovoru s jednim od njih sam shvatila da se oni stvarno toga drže..barem po načinu na koji je odgovorio na pitanje o alkoholu. Problem je što se oni odvajaju od ostalih beskućnika.. još su sad dobili kape, jakne i torbe.. to je sasvim jedna nova vrsta beskućnika.. ipak, projekt je dobar i pomogne barem nekome ako ne može svima. Svugdje moraju postojati neka pravila i uvjeti, pa tako i ovdje. Tako da mi je jasno zašto ne mogu svi prodavati.

    OdgovoriIzbriši
  10. Super mi je ovo, ali čula sam i ja za ove probleme s lažnim preprodavačima, pričala mi je prijateljica da je skužila kako je mjesecima kupovala od istog čovjeka da bi nakon nekog vremena vidjela na naslovnici časopisa, a ispod naslov da nikako ne kupuju od tog čovjeka novine.. baš je bila jadna.

    OdgovoriIzbriši